Četiri stoljeća povijesti utkane u dvorce, crkve i kapele podravskog kraja
Općina Veliki Bukovec čuva bogatu povijesnu baštinu koja seže u doba kada je ovaj kraj bio granična utvrda protiv osmanskih prodora. Od sredine 16. stoljeća, kada su prvi doseljenici našli utočište u ovim krajevima, do danas - svaka generacija je ostavila svoj trag u kamenu, drvu i sjećanju.
Obitelj Drašković, koja je posjed dobila 1643. godine od cara Ferdinanda III., ostavila je najdublji pečat - od baroknog dvorca i parka do župne crkve koja i danas okuplja vjernike iz sva tri naselja općine.
Barokni dvorac koji je sagradio grof Josip Kazimir Drašković sredinom 18. stoljeća. Okružen je parkom u engleskom stilu od 11 hektara koji je 1963. godine proglašen zaštićenim hortikulturnim spomenikom. Obitelj Drašković je ovdje stolovala od 1643. godine kada im je car Ferdinand III. darovao posjed.
Park je nacionalno zaštićeni spomenik od 1963.
Župna crkva klasicističkog stila koju su dali sagraditi grof Karlo Drašković i njegova supruga Elizabeta. Crkva je srce župe koja obuhvaća sva tri naselja općine. U crkvi su pokopani članovi obitelji Drašković, a blagdan sv. Franje (4. listopada) je Dan općine.
Blagdan sv. Franje je Dan općine Veliki Bukovec.
Barokni kameni stup podignut na raskrižju kao zaštita od poplava. Na stupu je grb obitelji Nádasdy. Sveti Ivan Nepomuk je zaštitnik od poplava, što govori o stoljetnoj borbi stanovništva s vodenom stihijom rijeka Bednje i Plitvice.
Svjedoči o stoljetnoj borbi s poplavama.
Kapelu je dao sagraditi župnik prebendator Ivan Lončar, poznat kao "svećenik-graditelj". Kapela je postala središte duhovnog života Dubovice i okolice. Prebendator Lončar je 2025. godine posthumno odlikovan za svoj doprinos zajednici.
Djelo legendarnog "svećenika-graditelja".
Privatna kapelica obitelji Drašković skrivena u šumi Križančija. Šuma je poznata po kvalitetnoj hrastovini i bukovini koja je stoljećima bila izvor prihoda vlastelina. Danas je teško pristupačna, ali čuva duh plemićke prošlosti.
Skrivena u šumi poznata po kvalitetnoj hrastovini.
Sredinom 16. stoljeća, ovaj kraj je bio granično područje prema Osmanskom Carstvu. Tek nakon pobjede kod Siska 1593. godine, naseljavanja postaju stabilna. Udovica Barbara Turoczy htjela je posjed darovati Keglevićima, ali car Ferdinand III. je 1643. godine cijeli posjed - sedam sela i šumu Križančiju - darovao grofu Ivanu Draškoviću.
Tako je počelo gotovo tri stoljeća vladavine Draškovića koja je trajala do nacionalizacije 1945. godine. Obitelj se vratila 1990-ih, ali dvorac nikada nije postao turistička atrakcija - ostaje tihi svjedok burne prošlosti.
